Centralni telefonski imenik Republike Hrvatske

PRVO OCJENI, ZATIM KOMENTIRAJ!

Hotel Le Meridien Lav jedan je od najraskošnijih i najelitnijih hotela u Splitu i okolici. Sačinjava ga suvremeno opremljen prostor, uz ekskluzivnu marinu i Medicinski centar. Iz hotela se pruža impresivan pogled na Jadransko more i otoke; to je definitivno prizor koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. U hotelu se još nalaze masažni bazen, dječji klub, casino, razni butici i teniski tereni. Postoji, doduše, i privatna plaža koja je također jako lijepo uređena, ali more na toj plaži mi se nikad nije sviđalo. To, pak, nije krivica samih zaposlenika ili vlasnika hotela pa neću o tome pisati, ali to je jedan od razloga zašto više ne posjećujem tu plažu baš često. Sve u svemu, jako otmjeno i profinjeno uređen hotel, odlično osmišljen, uz vrlo pažljivo osoblje.

E, tu sam se svačeg nagledala i naslušala. Cijena prijevoza ove autobusne kompanije, nazovimo to tako, definitivno je među najpovoljnijima, ali tijekom šestosatnog putovanja zna se desiti da zažalim svaku lipu koju sam im platila. Dakle, autobus sam po sebi djeluje nekako zbijeno, sjedala su preblizu jedni drugima i često se zna desiti da do mene sjedne teta koja zauzme cijelo svoje i pola mog sjedala, pa ja putem do Zagreba sjedim okrenuta prema prolazu. Leđa, vrat, kralježnica - nerijetko ništa od navedenog nije u funkciji nakon tih putovanja. Opet, zna se desiti da ne putujem u udarnom terminu pa autobus bude poluprazan, tada možeš zauzeti sjedala koliko ti drago i pošeno se ispružiti, to je već podnošljivije. Još jedna zanimljivost i pravi raritet su vozači istog. Doživjela sam komentare od "Jel', a ko ti je to podrapa "gaće"? Jel si se počupala s nekim u grmlju sad, priznaj, a?", pa do lijepog pozdrava pri ulasku u autobus, nakon čega je uslijedilo "Šta si se izbužala tako? Ne bi meni tak'a u kuću ušla". Da svima bude jasno, pri izrazu GAĆE misli se na hlače, a izbužala znači ispirsala, kako već. Nevjerojatno što si ljudi dopuštaju. Naravno da imaju svoje mišljenje, ali tko te pita, vozi i šuti ako nemaš što pametnije za reći. Isto tako, vozili se u 3 popodne ili 5 ujutro, vozači ne prestaju pričati, pa se zna desiti da me negdje na pola puta uhvati želja da izađem iz busa i odem pješke do Zagreba ili Splita, makar na minus 5 stupnjeva. Duboko se nadam da neću više imati takvih iskustava, ova dosadašnja su znala biti strašna. Iako čak i pomalo smiješna, pa ajde.